Stihove je napisao Ivan Ristić, basista Fraktala, inspirisan informacijama sakupljenim tokom tog prvog susreta sa Radomirom. O samoj pesmi se tog dana razgovaralo vrlo malo, ali je Rade, umesto toga, raspirivao razne filozofije o životu, ljubavi, snovima i muzici.
U tekstu se koristi dvostruka metafora koja se reflektuje u ogledalu — s jedne strane stoje Radomirove pesme po policama ormana, a s druge bend Fraktal. U oba entiteta krišom tinja želja da se probude. Jedina instanca koja odlučuje o krajnjem ishodu jeste vreteno sna, koje u ovom slučaju simbolizuje sam Radomir Mihailović Točak.
Pored tih dveju metafora, kao slika pojma „vreteno“, postoji i očigledna, namerna konotacija u kojoj vidimo Radomira kako levom rukom namotava predivo, a desnom tka po gitari.